rusim most koji nas dvoje spaja (:

nije mi jasno da sam te zaboravila,
 tvoj ljepi glas koji me jednom rasplakao i nasmejao, tvoje ruke velike koje su me grlile i mazile lice dok sam zaspala.
One oci sarene, nemogu da se sjetim boje vise. Nemogu da se sjetim ukus tvojih usana a kamoli tvoje lice.
Sad kad vidim slike tvoje ne osecam nista, ni bol ni srecu .
Samo mi uspomene ponekad navrati kao slike u glavi mojoj, al inace Nista.
Mrtav si za mene , svaka ti cast isabela.


Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0